Zašto je HNF budućnost hrvatskog naroda i Hrvatske Domovine ?

 Zašto je HNF budućnost hrvatskog naroda i Hrvatske Domovine ?

U Goričanu (Međimurska županija)

9. lipnja 2011.

Ured predsjednika Mladeži HNF-a - mladih hrvatskih domoljuba



NASTANAK DANAŠNJEG HNF-a

Nekolicina hrvatskih domoljuba je krajem 2009. godine iznjela ideju o osnivanju organizacije koja bi trebala okupljati sve hrvatske domoljube i nacionaliste. 10.04.2010. je održana osnivačka skupština HNF-a u Zagrebu (Ilica 31). U srpnju 2010. je HNF registriran kao Udruga i započeo svoje legalno djelovanje. Gotovo svi domoljubi, nacionalisti i svi ostali kojima su Bog i Hrvati na prvom mjestu pozdravili su osnivanje Udruge i podržali je. Svi su očekivali "veeeeliki boooom" da će HNF srušiti vladu HDZ-a, da će "procvasti ruže" nakon 3. mjeseca i da će u Hrvatskoj sve biti idealno. Kada skupina ljudi ima zajedničku želju i cilj, onda su svi pojedinci unutar te skupine dužni dati svoj doprinos, međutim većina naših simpatizera, pristaša - ili kako se već nazivali - nisu pristupili HNF-u i nisu maknuli ni prstom kako bi organizacija mogla napredovati. Svojom pasivnošću su se pokazali većina nezainteresiranim i time usporili napredak HNF-a.



OD REGISTRACIJE DO NEPREKIDNOG USPUNA

Krajem 8. mjeseca i ja sam pristupio HNF-u iz razloga što sam vjerovao i još uvijek vjerujem u dobronamjernu domoljubnu inicijativu našeg predsjednika S.P. za kojeg kao vođu hrv. domoljuba ne mogu reći da je političar koji se kiti kravatama i foteljom, već se diči Svetom Krunicom i omiljenim mi slovom oko vrata. Početkom 9. mjeseca ispunjeno je preko 200 pristupnica, ali do 11. mjeseca je manje od 20 pristupnika ispunilo uvjete punopravnog članstva uplativši članarinu uz prethodno ispunjenje pristupnice. Mislim ili znam da gotovo nitko osim petorice članova nije vjerovao u bolju budućnost HNF-a, sve je bilo kao u gustoj magli koja nikako da pusti neko svjetlo na vidjelo, no sjećam se dobro da samo čak i u tim najtežim trenucima ja i predsjednik vjerovali da će se ostvariti ono što smo dosad svojim radom stekli. Do nove godine bilo je više od 50 pun. članova, usponu od 12. mjeseca nije bilo kraja. U 3. mjesecu je HNF doživio največi "potres" u svojim redovima, uočen je golem pad u brojnosti članstva i sve je izgledalo da HNF ide prema rasulu. Međutim jednog dana su "Macani" u suradnji sa svojim "fotelja-domoljubima" pokušali srušiti Penca i HNF. Tada me Stipo ili Kruno postavio za admina jedine tajne grupe jer ih zbog tehničkih problema nisu mogli zaustaviti u tom silovitom udaru na Penca i tada smo pobrisali i trajno blokirali gotovo svo "bolesno tkivo" i taj dan je meni upisan u mozak kao filter koji je "pročistio" izdajnike od istinskih domoljuba.





POČETAK PROFESIONALNOG USMJERAVANJA I SNAŽNOG USPONA

Izbačenjem provokatora iz S.B. i izlaskom F.J.Ć. omogućena je kvalitetna suradnja među članovima. HNF je postao svima nama kao druga obitelj i svakog današnjeg člana od tada mogu i moram nazvati bratom ili sestrom iako se nekad znamo posvađati što je prirodno-ljudski. Tijekom veljače 2011. Mladež praktički gotovo nije postojala, ali sredinom ožujka 2011. su me svi tada postojeći članovi podržali za predsjednika MHNF-a čime su stvoreni temelji za postignuće ovih zavidnih rezultata koje smo postigli moji Suradnici i moja malenkost u samo 2 i pol mjeseca postojanja. Svi članovi su počeli više međusobno surađivati, nitko nije radio pomutnju među nama u našim redovima osim pripadnika SRP-a koji su nam u suradnji sa M SDP demolirali autobus u Rijeci i Mladena Leovca koji je dan i pol prije S.HNF u ST. odgodio autobus kojeg se obvezao organizirati i tada smo naučilli da se uzdamo samo u svoje snage i da ćemo biti potpuno samostalni u djelovanju. HNF je od kraja 3. mjeseca do poč. 6. mjeseca naglo proširio svoje županijske podružnice, a poč. 6. mjeseca su stvorena 3 ogranka sa svojim povjerenicima unutar PGŽ.



Vi koji ste ostali u HNF-u ste pokazali da vjerujete u mogućnost izvršenja ciljeva i ostvarenja onog što u načelima, statutu i programu HNF-a piše i da vjerujete kako HNF nije samo ideja nego budućnost Hrvatske. Velika mi se čast surađivati sa svima Vama, želim da međusobno surađujemo na razini podružnica, želim da iznosite prijedloge i pomažete jedni drugima, ali također i kritizirate gl. predstavnike podružnica kako bi oni pod pozitivnim "pritiskom" nastojali ukloniti svoje nedostatke. Bilo bi isto tako lijepo da se svaki član "javno" pohvali kada nešto iznimno dobro odradi i SADA ĆU VAM REĆI ONO NAJVAŽNIJE :



NEMOJTE čekati na druge da nešto učine za HNF, bilo to dovođenje novih članova, iznošenje prijedloga uz objašnjenje njihove realizacije !!!!! Sami se angažirajte, preuzmite inicijativu jer u HNF je se članovi cijene prema RADU i DOPRINOSU, a ne prema tome tko je bogat - tko siromašan, "prema broju cipele" itd.

Imate predsjednika kakvog nitko nema, omogućuje vam slobodno iznošenje prijedloga i daje svakome prostoru za rad i napredak. Iskoristite priliku koja vam se nudi, dokažite se u najboljem svjetlu, dokažite da ste pravi domoljubi koji nisu sebični, koji će nastojati i druge domoljube svojeg obuhvata dovesti u HNF među svoje, jer "kao ovčice (razjedinjeni) smo lak plijen predatorima (HDZ,SDP, izdajnički pravaši itd.), ali kao čopor (složni domoljubi) smo nepokoljebiva snaga. Neka vas samo vodi SRCE, ZDRAV RAZUM, RED, RAD, DISCIPLINA, VJERA, NEPOKOLJEBIVOST i STRPLJIVOST, ići ćemo korak po korak i doći ćemo do cilja, nemojte "preskakati korak da se ne spotaknete zauvijek" ! Poglavnik je muku mučio od 1929. do 1941. i iako nije zbog talijana i ostalih hinbenih saveznika uspio ostvariti Hrvatsku kakvu je želio stvoriti i kakvu je imao u srcu, on je i nakon 1945. nastavio mučku tešku borbu, održao svijest i time dokazao svoju vječnu borbu za N.D. Hrvatsku iako je kao A.Hitler i ostali gubitnici 2.s.r. mogao dići ruke od svega. Danas kao Udruga, sutra kao stranka, HNF je snaga koja će prije ili kasnije ujediniti u svoje redove sve hrvatske domoljube i nacionaliste jer će ljudi shvatiti da im je to jedina opcija. Zašto samo HNF ? Zato jer sve drugo što dolazi obećanjem završava izdajom. U samo 7. mjeseci (studeni-lipanj) smo došli sa broja manjeg od 20 pun. članova do 160-ak, a kažem vam zaista da ukoliko budemo surađivali kao rođena Ustaška braća i sestre dogurat ćemo puno dalje nego si možete vi to zamisliti. Ja sam bio svijestan u 9. mjesecu kada nas se moglo zbrojiti "na nožne prste" da nas čeka mukotrpna borba, uspješno smo odoljeli svim snažnim nedaćama koje su nas zadesile pa tako nećemo dopustiti ni da nas dezorijentira ostavka dvoje predsjednika podružnica jer njih ima tko zamijeniti, danas ima nekih podružnica koje su snažnije od cjelokupnog HNF-a kakav je bio u studenom 2010. No iznenadit ćete se uskoro kada ćete vidjeti za godinu dana da će neke županijske podružnice biti dvostruko snažnije od današnjeg HNF-a.



"Bit' ću ovdje s vama i ostat' ću s vama,

branit' ćemo svaki centimetar hrvatske Domovine od Sutle do Drine !!!!!

( jučer puškom, danas perom, govorom, a sutra opet ako bude trebalo kao i nekad.....)



NEMA PREDAJE, BORBA SE NASTAVLJA (a znamo dobro da nikad niti nije prestala) !!!!!





S poštovanjem, Vaš Denis Bašnec.

Hrvatski iseljenici u Washington Timesu zakupili stranicu za Gotovinu i Markača

 21Share

 Skupina hrvatskih iseljenika zakupila je oglasnu stranicu u Washington Timesu kako bi javnosti pokušali iznijeti argumente u obrani generalaGotovine i Markača.

Kako saznajemo, platili su 6500 dolaza za stranicu oglasnog prostora, te zbog toga odustali od prvotnog plana da oglas objave u New York Timesu koji im je bio znatno skuplji. Prethodno su novac skupljali preko Interneta, uglavnom od hrvatskog iseljeništva u Americi.

Saznajemo nadalje da ista skupina iseljenika ovog ljeta planira sličan oglas objaviti u nekom od utjecajnih londonskih listova, otprilike oko godišnjice zločina u Srebrenici.

JESMO LI MI HRVATI UISTINU TAKVI ??

Hrvat voli upirati prstom u druge i etiketirati

Hrvati su nacija koja doslovno ima fetiš na etiketiranje. Što sam starija i što ih dulje promatram, to mi se sve više čini kako je temeljno obilježje života prosječnog Hrvata vulgarisa, njegova zvijezda vodilja koja daje smisao njegovom postojanju - etiketa.

Evo recimo, Hrvat vulgaris obožava odjeću s etiketom. To je kompleks kojeg nosi još iz doba bivše države kada je bila sramota na sebi nositi nešto iz Juge, a niste to smjeli priuštiti ni svojoj djeci. Zamislite samo tu blamažu, što bi ljudi mislili o vama da znaju da klinci zafrkavaju vaše pametno zlato jer nema traperice i majicu iz Trsta ili Graza. Na zapadu je bio truli kapitalizam na kojeg smo gledali s prijezirom, ali nekako su svi htjeli nositi odjeću koja od tamo dolazi. 

Odjeća s markicom - san svakog Hrvata vulgarisa

Kada je pala željezna zavjesa, a ubrzo potom se raspala Jugoslavija, u Hrvatskoj su, poput katedrala iskompleksiranog aspiracijskog društva, sa svih strana izniknuli shopping centri krcati upravo dućanima s brendiranom odjeću. Hrvat vulgaris u tome je ugledao priliku svog života. Sada će svi moći vidjeti kako je on moderan, kako može živjeti isto ko i oni Nijemci kojima se divio kao bogatašima kad su u kamp prikolicama dolazili na njegovo more na ljetovanje, te kako si može priuštiti najbolju odjeću koja postoji. Jer nitko neće govoriti kako je on nekakav balkanski jadnik s istoka koji nema i neće on dozvoliti da se tako priča po selu. Zato mu ne pada na pamet obući tamo nekakve bijedne traperice od 300 kuna - on ne želi ni pogledati one ispod 700, a guza njegove drage može dobro izgledati samo u onima od barem 1.000. Košulja mora biti s onim krokodilčićem jer je to in, a čuo je i da su dobre, navodno boja dugo traje, samo ga užasno muči to što nije siguran na koju stranu krokodilčić treba gledati. Nabavio je i odijelo od onog nekog Bossa, a mali će uskoro imati maturalnu zabavu pa će i njemu trebati nabaviti jedno... 

Naravno, dat će tata za tu večer i auto da se mali pohvali pred ženskicama iz razreda. Nema veze što je položio vozački tek prije mjesec dana kod Pere preko veze. Pobogu, on je njegov sin, njegova dika i ponos, sigurno će znati voziti njegov 'bemve iks šest'. Auto je kupio tako što je prodao zemljište od babe i na to još dodao masan kredit. Ona njegova je kukala jer će ga otplaćivati do mirovine, a možda i dalje, ali kojeg vraga ona zna? Ne može on sebi dozvoliti da vozi nekakvu bijedu. Susjed Slavko ima Mercedesa jer je jedino njemački auto pravi auto, a neće ta budala biti bolja od njega. Osim toga, ženi je bolje da šuti, dobila je i ona bundu, naravno isto na kredit. 

Da, ovako razmišlja Hrvat vulgaris. Ako treba, uzet će kredit i zadužit se debelo iznad svojih mogućnosti kako bi nosio odjeću s markicom i vozio kvalitetan i skup automobil. Kod kuće će možda svaki dan jesti samo grah s najeftinjim kobasicama i spavati stalno na istim plahtama jer nema novca za kupiti nove, a i računi mu se gomilaju. Uostalom, što bi on davao državi kad ona njemu ne da? Drugim riječima, Hrvat vulgaris će, ako treba, dobro stegnuti remen kod kuće kako bi ostavio impresivan vanjski dojam. On želi da svi na njemu vide istaknutu etiketu kako bi na taj način dobio potvrdu da nešto vrijedi. 

No nisu etikete na materijalnim dobrima jedine koje jednog Hrvata zanimaju. On voli etiketirati i ljude. Tako, recimo, još iz doba Juge zna kako su svi oni sa zapada izopačeni, a svi oni s istoka jadnici. I zna da su Ameri užasno glupi, i da Francuzi dobro kuhaju, ali smrde, i da su latino frajeri dobri u seksu - ali ipak ne toliko kao on - i da svi Englezi mrze Hrvatsku, i da su Židovi bogati i vladaju svima nama, i da su svi vlasnici firmi zlo. Sve on to zna. A zna također i koju etiketu treba prišiti svakom od svojih sugrađana. 

BMW x6 - vulgaran do bola, idealan za vađenje masti susjedu

Čudesno je to s Hrvatima i etiketiranjem. U mogućnosti su na temelju vrlo šturih informacija izrečenih u svega rečenicu dvije zaključiti gdje tko spada i koju mu se etiketu treba prišiti. Ako kažeš da Tuđman i nije bio nešto i nabrojiš dvije, tri dobre stvari iz Juge - pa makar to bilo i nešto sasvim paušalno poput onog soka iz vrećice koja je glasno pucala kad bi je se nagazilo, Jaffa keksa i Fructalovog soka - sigurno si jugoslavenčina i komunjara. Ali, ako im kažeš da bi Galeba trebalo potopiti dinamitom i da je OK što smo dali lovu da nam dođe papa, onda si kamenjarska primitivčina i ustaša. U Hrvatskoj se, naime, jasno zna tko je 'ljevo', a tko 'desno', tko je 'ustaša', a tko 'komunjara'. Isto tako, zna se da ako si katolik, onda sigurno nisi homoseksualac jer su ti pederi zlo i oni sigurno ne mogu vjerovati u Boga i biti katolici, jer je to sve izopačeno, a ako si homoseksualac, onda sigurno nisi katolik jer su svi katolici pedofili, pohlepni i zli, a homići su samim tim što su homići totalno fora, otkačeni i dobri. Ko oni  u seriji Will i Grace... 

'Ma, svi su oni pedofili...'

Svaka  od ovih strana, pogotovo kada su u pitanju ovi posljednji - katolici i homoseksualci - upire prstom jedna u drugu i svaka vidi samo vlastite kvalitete i tuđe mane. Njihova shvaćanja suviše su ograničena da bi shvatili kako jedan homoseksualac sasvim lijepo može vjerovati u Boga i štovati kršćanske vrijednosti poput dobročiniteljstva prema drugim ljudima, skromnosti i poniznosti, te kako jedan čisto formalan katolik može više voljeti dečke nego cure, ma koliko se pravio pred drugima da to nije tako. Još manje može shvatiti da nije svaki Istrijan elitist koji prezire one preko puta Učke i da nije svaki Hercegovac seljačina koja ojka, te da svaki simpatizer HDZ-a ne krade, a svaki štovatelj SDP-a ne želi natrag Jugoslaviju. 

Ono što zapravo u Hrvatskoj možemo primijetiti su dvije stvari: pozerstvo, koje se manifestira kroz isticanje materijalnih dobara iznad nečijih financijskih mogućnosti, te duboke, korijenite podjele među ljudima koje zapravo proizlaze iz jedne istinski snažne tendencije isključivosti svih onih koji misle, govore i djeluju drukčije i po bilo čemu se ističu. Drugim riječima, u Hrvatskoj vlada atmosfera uranilovke i iznimno zabrinjavajuće netolerancije mastodonskih razmjera koja nagriza naše društvo poput karcinoma i sada je već do te mjere metastazirala da ozbiljno prijeti raspadu čitavog hrvatskog nacionalnog tijela. Naime, zbog iznimno visoke razine netolerancije među pojedinim interesnim i vrijednosnim skupinama, u Hrvatskoj je doslovno nemoguće ostvariti bilo kakvu razinu složnosti na nacionalnoj razini te nastupiti u međunarodnim odnosima s jedne čvrste, jedinstvene pozicije, kao složna zajednica. Svi upiru prstom malo u Srbe, malo u Slovence, malo u Bruxelles, malo u London. Međutim, Hrvatima vanjski neprijatelj zapravo nije ni potreban. Oni su najgori neprijatelji sebi sami. Obilježit će etiketom svakog tko je drukčiji i baciti ga medijima i izmanipuliranoj rulji na linč. Umjesto da se udruže sa susjedom i pronađu zajednički jezik s njim, radije će pustiti da mu crkne krava, pa makar zbog toga crkla i njihova vlastita. Nikada nikome neće oprostiti uspjeh te, ma koliko gladni bili, nikada neće naučiti dijeliti - osim banci rate za kredit za svoj novi automobil ili brendiranu odjeću. 

Svaki Hrvat vulgaris zna kakav je tko, bolje od ikoga na svijetu. On zna jako dobro koja etiketa kome pripada jer mu ju je sam dao. Zna on itekako i kakav je susjed Slavko, i kakvi su oni iz HDZ-a, i oni iz Bruxellesa, i oni pederi, i oni katolici. Svima je on podijelio dobre etikete. Samo je on dobio pogrešnu. Ma, što te budale znaju?